Zdravstveni sustav posebno kompleksan i u svakom pogledu izazovan za upravljanje. Upravljanje takvim sustavom iziskuje razumijevanje sustava i razlikovanje hijerahije ali i nivoa odgovornosti. Temeljna vrijednost je znanje, vještina i kompetencija. Između te tri kategorije postoje razlike i važno je u praksi u potpunosti razumjeti i definirati ih. Upravo jasna koncepcija svakog segmenta ključan je faktor u uspjehu organizacije, povećanju učinkovitosti i efikasnosti sustava. Način kojim se regulira je opis poslova. U praksi zdravstvenog sustava Hrvatske opis poslova je više ili manje detaljan, ovisno o brojnim čimbenicima. Prilikom procesa sistematizacije radnih mjesta u zdravstvenim ustanovama ili stvaranja novih opisa poslova potrebno je jasno razgraničiti i definirati područje rada, znanja, vještine i kompetencije te sve zajedno implementirati u zahtjeve za pojedina radna mjesta. Upravo kompetencije su ključ uspjeha, o tom segmentu se u državnim ustanovama u zdravstvu premalo govori. Kompetencije su različite obzirom na razine rukovođenja u zdravstvu i složenost radnog mjesta.
Top menadžment je ujedno i izvršna vlast. Fokus je na ciljevima, razumijevanju sustava ustanove i strateškom planiranju te donošenju odluka. Izvršna vlast, top menadžment koji upravlja sustavom na svim razinama zahtijeva složene vještine i znanja upravljanja i balansiranja cjelokupnim sustavom, te izražene složene kompetencije.
Srednji menadžment ima odgovornost izvještavanja prema gore – top menadžmentu. Prema nižim razinama vrši poslove kontrole, razvijanja i implementiranja novih procesa rada, aktivnosti ili poslovnih procesa. Odgovornost je u efikasnom korištenju resursa. Resursi su: osoblje, medicinski uređaji, prostor, vrijeme. Za ovu razinu potrebne su tkz soft skils kompetencije
Prva linija menadžmenta uključuje poslove izvještavanja i odgovornost prema gornjim razinama i nadređenim. Supervizija zaposlenika, organizacija i koordinacija svakodnevnim aktivnostima i naravno kompetencije za rad u timu, izražena odgovornost, prilagodljivost i komunikacija.
Vrlo često se u svakodnevnom životu izjednačava značenje vještina i kompetencija, međutim važno je znati da to nikako nije ista kategorija.
Pojam vještina ima nekoliko definicija:
Vještina je sposobnost pojedinca da izvršava neki zadatak uz unaprijed definirani željeni rezultat. Vještina se stječe tijekom obrazovnog procesa i tijekom rada, temeljem dugogodišnjeg iskustva. Ona se lako definira i daje odgovor na pitanje „ŠTO“ – je potrebno da bi se posao dovršio?
Kompetencija je širi pojam i kombinacija su znanja, vještina i ponašanja. To je cjelokupni dojam i odgovor na postavljeno „KAKO“ se obavlja posao. Odgovor na pitanje – kako – uključuje aktivnost, razmišljanje i govor. (Shema 1)
Kompetencija kroz definicije različitih institucija:
Početci intelektualnog razvoja mogu se povezati uz učenje čitanja, što je gotovo zaboravljena aktivnost. To je vrlo jednostavan način objašnjava procesa razvoja kompetencija. Upravo taj primjer je vrlo slikovit. Proces učenja čitanja može učiniti zanimljivim, kroz igru, bez izraženog vidljivog napora ili suprotno može biti popraćen s puno napora i uloženog vremena. U nastavku je primjer jednostavnijeg procesa stjecanja kompetencija čitanja. Prvi korak obuhvaćaju aktivnosti prije čitanja. One su prepoznavanje poznatih oznaka kao što su poznati brandovi – Coca-Cola, McDonalds-Kraš-Dinamo i slično. Te riječi su poznate već od vrlo rane dobi. Slijeći korak je učenje slova, jedno po jedno. Slovarice su koncipirane da povezuju slova uz određene pojmove S-slon ili K-kuća i sl.. Slijedeći korak je povezivanje dva do tri slova u jednostavne riječi, a nakon te faze više slova u sve kompleksnije riječi. Potom je glasno izgovaranje riječi. Slijedeći korak je razumijevanje napisanog i pročitanog. To je u vrlo grubim crtama proces čitanja, gotovo da svi zaboravljaju koliko je potrebno znanja, vještina i vježbanja da bi se stvorila kompetencija. Upravo identični su načini stjecanja kompetencija u poslovnim procesima. Ne treba zaboraviti isto pogotovo u stvaranju kompetencija na juniorskim pozicijama. Seniori su skloni zaboraviti ili zanemariti te prirodne činjenice. (6)
Način razmišljanja o kompetencijama ovisan o području rada, različit je ali se generalno može podijeliti u četiri dimenzije:
Znanje – specifična koja su potrebna za obavljanje poslova u zdravstvu. (Anatomija, Interna medicina, Kirurgija, Pulmologija i slično)
Vještine – funkcionalne, razlikuju se od profesije do profesije. (Za sestrinstvo su to vještine kao postavljanje i.v. kanile, higijena, i.m. terapija, vađenje krvi i slično)
Upravljanje – sobom ili timom ili odjelom/klinikom. Za bolje razumijevanje osobno upravljanje uključuje upravljanje vremenom, ravnoteža između poslovnog i privatnog života, emocionalna inteligencija, analitičko razmišljanje. Upravljanje u timu podrazumijeva rješavanje sukoba, podučavanje i mentorstvo, vođenje tima kroz projekte ili svakodnevne aktivnosti. Za upravljanje klinikom potrebne su vještine planiranja, kontrole, financijama itd.
Ponašanje – je ovisno o procjeni, dok su gore navedene dimenzije mjerljive. Ponašanje uključuje povjerenje, pristupačnost, osjetljivost i način raspolaganja tuđim ili osobnim vlasništvom.
Mapiranje kompetencija omogućuje strateški razvoj i izgradnju timova i stvaranje pozitivne radne okoline. Često se zanemaruju ali su izuzetno važno područje. Suvremeni menadžerski alati uključuju popis kompetencija uz svaki opis poslova. Dovoljno je definirati maksimalno 10 do 15 kompetencija. Godišnji razgovori i peer review menadžerski alat su prilika da se razgovara o kompetencijama uz nastojanje za kontinuiranim svakodnevnim usavršavanjem, poboljšavanjem. Ustanove koje žele privući i zadržati najbolje ljude koriste kompetencije za vođenje odluka pri zapošljavanju, osposobljavanju, ocjenjivanju i napredovanju u karijeri. U zdravstvu takve ustanove su posebno certificirane, poznat je certifikat/akreditacija Magnet hospital u USA.
Nove paradigme za 21 stoljeće uključuju definiranje vještina, kompetencija. Ovisno o potrebama ustanove kompetencije su više ili manje razrađene, usmjerene su na detalje i vještine koje su dio emocionalne inteligencije ili tkz soft skills. One se ne uče niti razvijaju kroz obrazovanje ali ih često poslodavci traže. Brojna istraživanja su provedena o kompetencijama koje su istinski važne za rukovodeće pozicije top, srednjeg ili prve linije menadžmenta. Naravno da od područja do područja se to mijenja. Međutim za stvaranje i definiranje liste kompetencija dobro je slijediti iskustva i rezultate istraživanja. (5)
Različiti su modeli razvijanja kompetencija, bitno je pronaći model koji je kompatibilan s uvjetima i radnom kulturom u svakoj pojedinoj ustanovi. Definiranje kompetencija mora biti dio strategije. Na taj način se stvara radno okruženje koje je motivirajuće, razvijajuće i uspješno. Ova strategija klasifikacije kompetencija nije usmjerena samo na zaposlenike, već i korisnike usluge. Kompetentni, zadovoljni i motivirani zaposlenici, zbrinjavati će pacijente na siguran i kvalitetan način, a to će direktno utjecati i na njihovo zadovoljstvo.
Literatura: