Od svake zdravstvene organizacije očekuje se da bude učinkovita, efikasna i realizira ciljeve koji su mjerljivi i pokazuju stupanj uspješnosti i efikasnosti.
Uspješnost podrazumijeva financijsku održivost i financijsku isplativost. Definicija učinkovitosti je stupanj realizacije planiranih aktivnosti i postizanje planiranih rezultata.
Efikasnost je slijedeći uvjet koji se odnosi na uspješnost upravljanja, a podrazumijeva odnos između postignutih rezultata i korištenja resursa.
Ishod je realizacija mjerljivih ciljeva rezultat je uspješnosti i efikasnosti sustava.
Preduvjeti za postizanja učinkovitosti, efikasnosti i izvedbu zacrtanih ciljeva su:
slobodna cirkulacija znanja,
prihvaćanje tehnološkog napretka i inovacija te
razvijanje i korištenje praktičnih, prikladnih i djelotvornih smjernica za rad.
Za uspjeh u provođenju promjena potrebno je planiranje puta.
Navedene pretpostavke dio su liderskih znanja i vještina, koje izravno utječu na rezultate menadžmenta. Vrijedno je o njima govoriti i implementirati ih u rad, jer su temelji za rast i razvoj uspješne organizacije rada u zdravstvenom sustavu.
Benjamin Franklin, An investment in knowledge always pays the best interest.
Cirkulacija znanja između članova tima preduvjet je uspjeha.
U svemu što radimo znanje je temeljna vrijednost. U medicinskim znanostima nezamisliv je svakodnevni rad bez stalnog učenja i napretka. Znanje mora slobodno cirkulirati između svih sudionika poslovnog procesa. Nedvojbeno je da uspjeh korelira sa znanjem, veće znanje rezultira većim uspjehom.
Istinsko upravljanje koje se temelji na liderskim vještinama uključuje ulaganje u znanje na nekoliko razina: ulaganje u znanje pojedinca, članova tima i korisnika usluga. Takav ciklus je jedino ispravan i mora biti dio strategije svake ustanove.
Često se čuje to je znanje je skupo, sada nije situacija za edukaciju imamo važnijih stvari koje su na listi prioriteta. Kod takvih argumenata možete biti sigurni da znanje nikada neće biti u fokusu. Upravo znanje omogućuje povećanje prihoda, znanje će osigurati veću kvalitetu, znanje je ključno za privlačenje potencijalnih klijenata. Investiranje u znanje osigurati će mudrost i kvalitetnije donošenje odluka, koje određuju smjer i put ka uspjehu.
Znanje ne može biti privilegija samo nekih, ono se dijeliti poput procesa difuzije i biti dio svakog atoma unutar timskog rada, ono je neophodno poput zraka koje se udiše.
Preporučene aktivnosti:
Tijekom pauze potaknuti diskusiju o novostima iz područja rada i djelovanja
Organiziranje kratkih edukacija svaki mjesec
Planiranje minimalno jedne edukacije izvan ustanove za svakog člana tima sukladno njegovim preferencijama, kroz proces peer review
Jednom godišnje team-building aktivnosti s naglaskom na vještinama timskog rada, komunikaciji i liderstvu
2. Tehnološki napredak i inovacije u radu
Jordan Peterson, To master a new technology, you have to play with it.
Artificijelna inteligencija, razvoj tehnologije iz dana u dan sve više okružuje svakoga od nas. Procesi privikavanja, praćenja i korištenja brojnih mogućnosti novih tehnologija dio je slobodne cirkulacije znanja. Tehnološki napredak ima za cilj olakšanje i ubrzanje poslovnih procesa, veću kvalitetu pruženih usluga.
Pitanje je koliko smo spremni za sve mogućnosti?
Jesmo li spremni ulagati vrijeme i trud u redovito praćenje i razvijanje znanja?
Često je moguće čuti stavove da su ta znanja nepotrebna i povezana uz gubitak vremena koje bi bilo korisnije usmjeriti na bazično područje rada i djelovanja. Govoreći o medicini, odnosilo bi se na ulaganje u medicinsko znanje a ne na tehnološki napredak.
Iza takvih stavova krije se nesigurnost, manjak znanja i naravno slaba cirkulacija znanja unutar tima. Podrškom, poticanjem i ulaganjem u edukaciju moguće je uspješno riješiti izazove takve vrste na koje se nailazi.
Slobodna cirkulacija znanja unutra tima će potaknuti na razvijanje sposobnosti i vještina potrebnih za rad u tehnološko naprednom okruženju, povećanje osjećaj sigurnosti i samopouzdanja te smanjenje nelagode vezane uz nedostatak znanja i vještina. Potrebno je razvijanje vještina potrebnih za osvještavanje i korištenje svih pogodnosti koje donose nove tehnologije. Prihvaćanje tehnološkog napretka doprinijeti će u procesima inovacija, produktivnosti i kvaliteti obavljenih aktivnosti
U procesu prihvaćanja dobro je osvijestiti i koristiti Model prihvaćanja tehnologije (TAM) koji pomaže pri modeliranju aktivnosti prihvaćanja i korištenja tehnologije.
Taj proces je vidljiv na shemi 1. Cilj je da svi članovi tima mogu raditi s tehnologijom. Da bi ostvarili cilj potrebno je oblikovanje bihevioralne namjere. To je faktor koji će utjecati i potaknuti ljude na korištenje tehnologije, jer utječe na namjeru ponašanja, utječe na stavove vezane uz opći dojam tehnologije. Ovaj teorijski model pomaže pri razumijevanju da je važan način predstavljanja modela, koji će utjecati na vrijeme korištenja.
Proces prihvaćanja i implementacije tehnološkog napretka
Dva su važna pristupa:
Percepcija korisnosti – Fred Davis to kvalificira kao stupanj u kojem osoba vjeruje da će upotreba tehnologije poboljšati njegov posao i biti korisna.
Jednostavnost primjene – Davis (Davis, 1989) je objasnio kao stupanj koji osoba koja koristi tehnologiju vjeruje da je jednostavno za primjenu. Važan faktor je jednostavnost korištenja koja utječe na pozitivan stav.
Preporučene aktivnosti:
Sustavno provođenje edukacijskih programa u malim grupama ili individualno,
Mogućnost postavljanja pitanja i ponavljanja vještina prema potrebama svakog pojedinca
Pružanje podrške, ukazivanje na dobrobiti korištenja tehnologije u radu
Demistificiranje vještina koje su potrebne za rad
Prilagodba i razumijevanje prednosti i limita svakog člana tima vezanih uz tehnologiju
Rad bez pritiska, uz ležeran ali istovremeno konzistentan pristup učenju i napretku
3. Razvijanje i korištenje praktičnih, prikladnih i djelotvornih smjernica za rad
Peter Drucker, Efficiency is doing things right; effectiveness is doing the right things.
Praktične, prikladne i djelotvorne smjernice za rad su pojmovi usko povezani uz sustav upravljanja kvalitetom. Prvi put su spominjani u normi ISO 9001: 2000 bez nekih značajnih utjecaja. U najnovijoj verziji ovog standarda ISO 9001: 2015 zahtjevi koji se odnose na adekvatnost sustava upravljanja kvalitetom, prikladnost i procjenu učinkovitosti. Nastavno na standarde dva su potrebna zahtjeva koja se odnose na top menadžment koji mora donijeti stratešku odluka, osigurati uvjete i sustav upravljanja kvalitetom u organizaciji, svakodnevno provođenje smjernica za rad u praksi, stalno poboljšavati prikladnost, adekvatnost i učinkovitost takvog sustava. Kontrola kvalitete mora biti uvijek u fokusu, to je konačna vrijednost koja se pruža korisnicima usluga. Ovisna je o stupnju znanja, tehnologiji koja se koristi i smjernicama koje su dio svakodnevne prakse. To je smjer kojim se ujednačuje kvaliteta pružene usluge, nema varijacija i razlike, a rezultat je zadovoljan korisnik, kojem je pružena usluga najviše kvalitete sukladna svim sigurnosnim preporukama i propisima.
Preporučene aktivnosti:
Ispitivanje praktičnosti smjernica za rad:
Sustav nesukladnosti koje se prijavljuju, rješavaju
Korektivne radnje koje doprinose da se nesukladnosti ne ponavljaju
Prikladne smjernica za rad utjecati će na:
zadovoljstvo zaposlenika, broj prijedloga za poboljšanje/inovaciju upućenih od zaposlenika
zadovoljstvo klijenata/pacijenata, broj pohvala i lojalnost
povećanje učinkovitosti = financijskog prihoda
Dokazi djelotvornosti smjernica za rad:
Rezultati samo-procjene i vanjske procjene kvalitete rada prema certifikacijskim ili akreditacijskim sustavima
Brzina pružanja usluga – liste čekanja – zadovoljstvo bolesnika
Ispunjavanje zacrtanih ciljeva kvalitete
Benefiti implementacije učinkovitosti, efikasnosti i ishoda
Učinkovitost i efikasnost daju uspješan ishod.
Strateški ultimativni cilj je pružiti visoko kvalitetnu uslugu koja uključuje maksimalnu sigurnost i osigurava visoko zadovoljstvo pacijenata/korisnika.
Ispunjavanje strateških ciljeva je moguće pomoću redovitog ulaganja u znanje djelatnika, koje potom cirkulira i izmjenjuje se između članova timova.
Prihvaćanje tehnološkog napretka i inovacija, što je uvjetovano razvijanjem percepcije korisnosti i jednostavnosti za upotrebu kod korisnika.
Razvijanje i implementacija smjernica za rad koje su praktične, prikladne i djelotvorne, te su temelji sustava kontrole kvalitete.
Nenadal J. (2016) Adequacy, Suitability, Effectiveness and Efficiency of Quality Management Systems: How to Perceive and Assess them? QUALITYINNOVATIONPROSPERITY 20/2–2016 dostupno (17/06/2020) https://core.ac.uk/download/pdf/161956102.pdf
