
Obrasci ponašanja u zdravstvu u svijetu se istražuju više od 25 godina. U Hrvatskoj takve teme još uvijek nisu u fokusu i rijetko se o njima govori. Zato je vrijedno osvijestiti tu temu, govoriti o njoj i poduzeti aktivnosti za prepoznavanje, uspješno ublažavanje štetnih poslijedica i uklanjanje.
Gotovo da ne postoji osoba koja nije doživjela neki od navedenih oblika ponašanja na poslu. Osvještavanje, pisanje i javno govorenje o tome je način kako pomoći u takvim situacijama.
U svijetu sestrinstva neke od međunarodnih organizacija koje su pronašle i/ili dala neka rješenja kroz smjernice, zahtjeve za akreditaciju su Joint Commission International (JCI), The American Organization for Nursing Leadership (AONL), American Nurses Association (ANA), Agency for Healthcare Research and Quality’s (AHRQ). Najznačanjiji izvor i autor koji se bavi navedenim temama je Renee Thomson iz The Healthy Workforce Institute.
Ometajuće ponašanje, nepristojnost, zlostavljanje, arogancija u zdravstvu ima štetne posljedice na ishode liječenja potvrđeno je u istraživanju (Castronovo, Pullizzi & Evans, 2016.) Probleme zlostavljanja treba institucionalno rješavati, uz potrebne intervencije koje će biti učinkovite. Jedna od mogućnosti je organiziranje posebnog sandučića za anonimne prijave koji može biti također i u on line obliku. Također jedna od mogućnosti je godišnje redovito anonimno istraživanje o iskustvima zaposlenika.
Vrlo učinkovita aktivnost je uvođenje postupaka medijacije kojima će se aktivno i efikasno rješavati opisane situacije zlostavljanja. Međutim ključnu ulogu ima menadžment i lideri na svim organizacijskim nivoima, koji su dovoljno otvoreni za prihvaćanje činjenice da je navedeno prisutno i da su potrebne aktivnosti za pronalaženje rješenja.
Nekoliko činjenica koje vrijedi osvijestiti i zamisliti se….
45% medicinskih sestra reportira u istraživanju da su zlostavljanje u zadnjih 6 mjeseci, 35% doživljava na tjednoj bazi a 28% svakodnevno. (Etienne, 2014).
Za 14,3% prisutno je više komplikacija kod kirurga koji su se neprofesionalno ponašali tijekom izvođenja operacija. (Cooper i sur., 2019.).
Čak 94% ispitanika je imalo iskustvo rada s toksičnom osobom tijekom zadnjih 5 godina, a 51% navodi da je to razlog napuštanja posla. (Kusy, 2017).
43% medicinskih sestara doživljava najmanje 2 negativna ponašanja tjedno/dnevno, a njih 12% se identificira kao žrtvom. (Filipova, 2018.).
Kazneno djelo: Počinitelj nema nikakav odnos sa žrtvom, a nasilje je dio kaznenog djela.
Klijenti/pacijenti: Najčešći su napadi na zdravstvene djelatnike, koji se temelje na okidačima iz društvenog poretka, politike. Žrtve su u interakciji s počiniteljima tijekom obavljanja svoji radnih aktivnosti.
Zaposlenik prema zaposleniku: najčešći je oblik nasilja. Počinitelj i žrtva rade svakodnevno zajedno.
Osobni odnos: U takvim situacijama žrtve su mete poslijedično zbog vanjskog odnosa s počiniteljem, a zlostavljanje se odvija tijekom radnog vremena.
ZNAKOVI: OMETAJUĆE PONAŠANJE, NEPRISTOJNOST, ZLOSTAVLJANJE, AROGANCIJA U ZDRAVSTVU

Na vrijeme prepoznati šumove u komunikaciji je važno u cijelom procesu upravljanja ometajućeg ponašanja, nepristojnosti, zlostavljanja, arogancije u zdravstvu. Ne smije se dozvoliti da šale i zabava prijeđe granicu dobrog i pristojnog ponašanja.

Zaključak:
U pravnim aktima gotovo svaka ustanova ima reguliranu pojavu mobbinga, međutim rijetke su prijave, rijetko se poduzimaju aktivnosti za uklanjanje i spašavanje zaposlenika od štetnih poslijedica po opće zdravlje ali i psihu. Spremne aktivnosti koje uključuju pisane upute i indikatore za prepoznavanje i djelovanje su nužno potrebne. Prema nevedenim izvorima poslijedice su direktna opasnost za sigurnu i učinkovitu skrb pacijenata i zdravlje zaposlenika.
Budite jaki, ali ne grubi;
Budite ljubazni, ali ne slabi;
Budite hrabri, ali ne nasilni;
Budite skromni, ali ne plašljivi;
Budite ponosni, ali ne i arogantni.
Literatura:
